Legendarni glas rock i pop scene Alen Islamović (68) i dalje plijeni pažnju svojim nepresušnim entuzijazmom i ljubavlju prema muzici. Jedan je od najomiljenijih muzičara, a njegovi uspjesi u bendovima poput Bijelog dugmeta i Divljih jagoda ostavili su neizbrisiv trag u historiji muzike bivše Jugoslavije. Svojom karizmom, izuzetnim glasovnim mogućnostima i emotivnim interpretacijama pjesama, Alen je stekao status jedne od najvažnijih muzičkih ikona Balkana. Svojom simpatičnošću osvojio je i publiku, a sada je u razgovoru otkrio više o svom muzičkom putu, porodičnom životu, poslovnim izazovima i najnovijim projektima koji su pred njim.
U intervjuu za Net.hr legendarni muzičar Alen Islamović otkriva detalje o svom muzičkom putovanju, porodičnom životu, plantaži lješnjaka kojom se bavi, ali i o budućim planovima na sceni. Govorio je o nastupima koji ga posebno ispunjavaju, ulozi porodice u njegovom životu, izazovima i ljepotama dugogodišnjeg braka, te otkrio da radi na novom albumu koji će izaći iduće godine.
Ovo ljeto proveli ste izuzetno radno – između brojnih nastupa i rada na novim pjesmama. Jeste li ipak uspjeli pronaći malo vremena za odmor? Možda otputovali negdje?
Čovjek kad voli ovaj posao i poziv da bude umjetnik, onda je to najveća nagrada koja mu se može desiti. Rijetkima se pruži šansa da iz malih sredina naprave veliki skok u svijetu muzike, kulture pa i sporta. A kada to postignu, onda cijeli život cijene tu nagradu, čuvaju je i paze da je ne izgube olako u svijetu u kojem se vrti sve i svašta. Podvale, prevare, zaluđivanja, lopovluk, kriminal, alkohol, droge – sve ti je to pred nosom, i onda sve to kontrolišeš jer poštuješ taj posao i voliš ga do beskraja. Ja planiram nekoliko malih odmora po 5–6 dana i to obavezno s porodicom i unucima. Tada sve zaboravim i nastojim biti s njima. Tada o poslu ne razmišljam. Na telefon me mogu dobiti samo određene osobe koje su mi jako važne, ostali moraju čekati da upalim poslovni telefon. Ove godine, za desetak dana, supruga i ja sa mnogo prijatelja idemo na jedno krstarenje. Bili smo na nekoliko takvih putovanja i taj odmor nam baš odgovara, a i društvo je fenomenalno. Tako se možemo lijepo odmoriti i družiti s prijateljima, vidjeti ljepote Sredozemlja i najljepše lučke gradove Evrope.
Publika je oduševljena Vašim nastupom u zagrebačkoj Areni. Postoji li neki trenutak te večeri koji Vam je ostao posebno u srcu?
Ja radim ovaj posao da publika i gosti budu zadovoljni, pa tek onda ja. Njima treba dati emociju kroz pjesme koje pjevam – oni to moraju osjetiti. Ako ne osjete, onda nešto nije u redu sa mnom. Sebe smatram dobrim zabavljačem, kao što je Freddie Mercury iz Queena rekao za sebe da je performer – i ja se tako osjećam. Predivni su trenuci kad te publika osjeti i počne pjevati s tobom iz sveg glasa, kada prate svaki tvoj pokret, uzvik, mahanje rukom… sve je to čarolija koju oni osjete kod pravih izvođača. Teško je izdvojiti jedan trenutak kada ih je bilo jako mnogo. Suze u publici su najteži trenuci za mene kada ih vidim s bine.
Osim muzike, poznato je da ste pokrenuli i vlastiti biznis – plantažu lješnjaka. Kako ste došli na tu ideju i šta Vas je potaknulo da se okušate u poljoprivredi?
Imao sam dobre prijatelje iz svijeta poljoprivrede, poznanike s Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, agronome. A zemlja koju je moja supruga naslijedila od svojih roditelja bila je zapuštena i bilo je vrijeme da nešto uradimo na njoj. Sve su to parcele u blizini centra Bihaća, pored rijeke Une. Čak sam i ja kupio jednu veliku parcelu na kojoj sam posadio oko 1000 stabala lješnjaka. Na toj parceli planiram graditi halu za čišćenje, krckanje i sortiranje lješnjaka. Prije nekoliko dana stigla nam je najsavremenija mašina za sakupljanje lješnjaka i ovih dana krećemo u berbu – došlo je vrijeme opadanja lješnjaka. Ta mašina može sakupiti 2–3 tone lješnjaka sa samo dva radnika.
Znamo da lješnjake izvozite i na evropsko tržište. Jeste li zadovoljni rezultatima i biste li rekli da je ovaj posao isplativ?
Sva svoja stabla sam 2016. godine uvezao iz EU-a i to su najbolje kontinentalne sorte, najskuplje i najtraženije u svijetu poslastica. Sad sam u pripremnoj fazi da iduće godine postavim liniju obrade lješnjaka, gdje ćemo odvajati jezgru i plasirati je na tržište. Po mom kraju ima dosta lješnjaka, pa ću vršiti i otkup od drugih proizvođača. Organizovat ću da svaki lješnjak koji se nađe u slivu rijeke Une bude moj i da ga plasiram kao „Lješnjak s Une“ – to će biti moj brend koji ću zaštititi. Rijeka Una nije ljepota samo za rafting i spuštanje slapovima. Ona je izvor poljoprivrednog bogatstva. Una daje život poljoprivredi, samo je treba čuvati – ne zagađivati, ne betonirati obale, ne graditi bespravno vikendice, čuvati njene stare vrbe koje joj daju čar.
Vaš brak s Marijanom traje već 46 godina i mnogima je inspiracija. Možete li podijeliti šta Vas je najviše osvojilo kod nje i koja je tajna Vaše dugovječne ljubavi?
Ona je moj oslonac bez kojeg sigurno ne bih postigao sve ovo. Povjerenje i iskrenost među nama nikad nisu bili upitni. Cijelo vrijeme nismo pravili probleme od sitnica i gluposti. Imamo prekrasne kćerke i unuke koji znaju da kod nas uvijek imaju dom za sve probleme. Tu nalazim mir i snagu za svoja putovanja. Mnoge moje kolege bježe od kuće, a ja se uvijek žurim da što prije stignem svom domu gdje su one.
U javnosti se često spominje Vaša „vjerska raznolikost“ – Vi ste musliman, a supruga kršćanka. Jeste li se ikada suočavali s izazovima zbog tih razlika?
Ja nisam vjernik, možda me ovaj posao odgojio na neki drugi način. Volim sve ljude, ne dijelim ih po boji kože ni po naciji. Poštujem običaje svih. Mi smo odrasli u maloj sredini gdje je svaka druga kuća imala drugačiji vjerski običaj. Živjeli smo u Jugoslaviji gdje smo se mnogi izjašnjavali i kao Jugoslaveni, nismo se razlikovali. Radničke porodice, poput moje, imale su besplatno školovanje, zdravstvo, putovanja, ekskurzije. Generacije su se družile i pazile jedna na drugu. Danas, nažalost, ljudi se više dijele. Ja sam postao poznat još 1983. godine i to vrijeme me oblikovalo. Pjevam svima jer svi žele čuti te pjesme. Imam prijatelje u Dalmaciji, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i, naravno, Bosni i Hercegovini.
Otac ste dvije kćerke. Kako ste ih odgajali u pogledu vjere i tradicionalnih vrijednosti? Jesu li bile uključene u obje strane?
Kad su odrasle, birale su svoj put. Ali mislim da su zadržale običaje koje smo im mi ponudili. Najveće bogatstvo je biti dobar čovjek, osoba koja može razumjeti svakoga, a ne samo neke.
Praktikujete li u porodici elemente obje vjere? Kako izgleda Vaša svakodnevica kada su u pitanju vjerski praznici i običaji?
Slavimo sve običaje jer djeca znaju da se tada dijele pokloni i dobiva novac, pa su i oni prihvatili tu igru. Lijepo je slaviti važne praznike.
S obzirom na pretrpan raspored, kako se najradije opuštate u slobodno vrijeme? Imate li rituale koji Vas pune energijom?
Moji rituali su porodica, tenis, ribolov i poljoprivreda.
Koji su Vaši planovi za naredni period? Šta možemo očekivati od Vas kada je muzika u pitanju?
Radim na novom albumu koji ću objaviti do trećeg mjeseca iduće godine. Imam odlične pjesme i pokazat ću da Alen može pjevati i drugačije. Producent mi je moj dragi prijatelj Mac Milan, vrstan muzičar i producent koji je znanje sticao u Americi i Londonu. On ima to „treće uho“ i osjetilo kojim pravcem pjesma treba ići. Snimat ćemo na više lokacija, sa različitim instrumentalistima. Biće mnogo ideja, a izabraćemo najbolje i staviti na album.