Domaća jabuka, nekada redovna „akcijska kraljica“ jeseni od 0,80 KM po kilogramu, danas na mnogim tezgama i policama dostiže oko 3 KM/kg. Trostruki skok cijene osjeti se na pijacama širom zemlje, gdje kupci sve češće biraju manje količine ili čekaju kratke vikend-popuste, piše Crna hronika.
Prodavači i voćari saglasni su u jednome: ulazni troškovi su „progutali“ dobar dio zarade. Gorivo, zaštitna sredstva, gnojivo, ambalaža i radna snaga skuplji su nego ranijih sezona, a struja za hladnjače i logistika dodatno opterećuju budžet. „Jabuka nije samo branje i vaga — skupa je da bi stigla svježa i neoštećena“, poručuju voćari.
Na cijenu je uticao i promjenjiv urod. Proljetni mraz, ljetne vrućine i lokalne oluje u pojedinim su voćnjacima prorijedile rod ili povećale škart. Manja ponuda kvalitetnog ploda podiže cijenu „prve klase“, dok industrijska jabuka — koja ide u sokove i preradu — ostaje jeftinija, ali je kupci rjeđe traže za sto.
Svoje čini i lanac od voćnjaka do kase. Između proizvođača i kupca nalaze se otkupljivači, prevoznici, skladištari i maloprodaja, a svaka karika uzima maržu. Uvozne jabuke ponekad spuste prosjek, ali razlike u kvalitetu, sorti i svježini, kao i troškovi skladištenja, održavaju cijenu domaće „na višem nivou“ — posebno u danima kad je ponuda tanja.
Gradačac — prepoznat po voćarstvu i sajmu „Dani šljive“ — i Goražde, sa svojim brdskim voćnjacima, bilježe sličan obrazac: pijace nude svježu lokalnu jabuku, dok marketi cijenu formiraju prema troškovima lanca snabdijevanja i akcijskim kampanjama. Kupci zato sve češće biraju kupovinu „na komad“, prelaze na sezonske sorte ili, privremeno, na jeftinije voće.
Struka poručuje da bi stabilniji otkup, udruživanje proizvođača, zajedničke hladnjače i kraći put do kupca mogli ublažiti cjenovne skokove. Transparentnije marže i ciljane mjere podrške (od subvencioniranja skladištenja do poticaja za protivgradnu zaštitu) pomogle bi da domaća jabuka ostane dostupna, a voćarima isplativa — i nakon što jesen prođe, a troškovi ostanu.