Nakon što je gotovo 29 godina zarađivao „hljeb sa sedam kora“, Rahman Muminović je proteklog mjeseca otišao u zasluženu penziju. Još se, kaže nam, nije navikao na činjenicu da je zatvorio veliko životno poglavlje. Muminović je cijeli svoj radni vijek proveo u Rudniku „Kakanj“, pogonu Begići-Bištrani, ali uprkos teškim uslovima, nijedan dan nije izbivao s posla.
Zdravstvenu knjižicu, priča nam, nije morao ovjeravati i ponosan je na to da je skoro tri decenije njegovog rada u jami prošlo bez dana bolovanja.
– I sada ustajem svako jutro u pola pet. Nikako da se naviknem na to da sam se, što se kaže, riješio tih obaveza. Jer, svako jutro sam ustajao u ta doba kako bih iz Visokog gdje živim stizao do Haljinića, do svog radnog mjesta. Svaki dan sam prelazio 52 kilometra, ali mi to nije teško padalo. Jedino mi je bilo teško voziti tokom zime, jer magla je trajala sve do proljeća, pa znate kako je voziti kada ne vidite metar ispred sebe, ali kasnio na posao nisam – priča Muminović za „Dnevni avaz“.
U rudniku je, govori, prošao sve faze poslova u podzemnoj eksploataciji, od NK radnika, pratioca nadzornika vjetrenja, dežurnog nadzornika širokog čela i smjenskog nadzornika ventilacije, do pozicije zamjenika poslovođe.
Prvu dnevnicu zaradio 7. januara 1997. godine. Ustupljena fotografija
– Na zadnjoj poziciji sam proveo devet godina, a kao da je jučer bilo kada sam 7. januara 1997. godine zaradio svoju prvu nadnicu – kaže Muminović.
O sebi ne voli puno pričati, ali ističe da voli zapjevati, ali i pomagati drugima. Nije, kaže, došao novi radnik, a da mu on nije pružio podršku.
– Svaki početak u rudarstvu nosi strah. Nikad ne znaš kada te, ne daj Bože, može nešto zadesiti. Jer, ti si u dubini, u zemljinoj kori, gdje vrebaju mnoge opasnosti… Najteže mi je bilo raditi treću smjenu, ali sve se to podnijelo. Danas su u Rudniku „Kakanj“ jako dobri uslovi, jama Begići-Bištrani je jedna od najuređenijih u Federaciji BiH – ističe on.
Svim svojim kolegama je čestitao Dan rudara, zaželjevši im, prije svega, da ih zdravlje posluži i da ih sreća prati do odlaska u penziju.
– Svaki svoj izlazak iz jame sam doživljavao kao ponovno rođenje. Ne znam kako bih vam to opisao. Kada izađete i ugledate bijelo nebo, kao da si novi čovjek – zaključuje Muminović.
Iako je penzionerske dane namjeravao kratiti pčelarstvom, to je za sada u drugom planu.
– Iskreno, čekam otpremnine od Rudnika, a u međuvremenu sam se počeo baviti peradarstvom. Nabavio sam 40 koka. Hoću da sam aktivan s jedne strane, a s druge da se štagod i zaradi – kazuje nam Muminović.