Iako se često govori o vojnoj snazi i nuklearnom programu, sve je više analiza koje ukazuju da Iran raspolaže “oružjem” koje je u određenim okolnostima čak moćnije od atomske bombe – svojim geostrateškim položajem. Prema pisanju njemačkog medija Spiegel, ključ te moći leži u kontroli Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih energetskih prolaza na svijetu.
Hormuški tjesnac predstavlja uski morski prolaz kroz koji prolazi oko petine svjetskog izvoza nafte i plina. Okružen je strmim obalama i predstavlja svojevrsno “usko grlo” globalne energetske opskrbe. Upravo ta činjenica daje Iranu značajnu prednost, jer za razliku od nuklearnog oružja, njegov utjecaj ne zahtijeva razaranje – dovoljan je pritisak ili prijetnja blokadom kako bi se izazvale velike posljedice na svjetsku ekonomiju.
Analitičari navode da bi čak i ograničene mjere, poput korištenja dronova ili postavljanja morskih mina, bile dovoljne da ozbiljno poremete promet kroz tjesnac. Već sama najava zatvaranja, poput one koju su prenijeli pojedini iranski zvaničnici, može izazvati lančanu reakciju: nagli rast troškova osiguranja, povlačenje brodarskih kompanija i poremećaje u lancima snabdijevanja.
Takav razvoj događaja ne utiče samo na cijene goriva, već i na širu industriju. Povećanje cijena energije reflektira se na proizvodnju gnojiva, ali i na sektore poput proizvodnje čipova, koji zavise od stabilnih energetskih i logističkih tokova. Posebno su pogođene zemlje Azije koje u velikoj mjeri zavise od uvoza energenata iz zemalja Perzijskog zaljeva.
Upravo je strah od šire ekonomske destabilizacije bio jedan od razloga zbog kojih su svjetski lideri u pojedinim trenucima pokazivali spremnost na primirje. Iako Iran vojno zaostaje za svojim protivnicima, njegova sposobnost da utiče na globalne cijene energenata daje mu značajan politički i ekonomski utjecaj.
Istovremeno, situacija na Bliskom istoku ostaje izuzetno napeta. Nakon najtežih zračnih napada na Libanon u posljednjem periodu, u kojima je stradalo više stotina ljudi, dodatno su zaoštreni odnosi između regionalnih aktera. Najave nastavka vojnih operacija i zahtjevi za evakuacijom pojedinih dijelova Bejruta dodatno komplikuju situaciju na terenu.
Iz Teherana poručuju da su određene granice već pređene i da u takvim okolnostima pregovori gube smisao. Pojavljuju se i kontradiktorne informacije o statusu Hormuškog tjesnaca, što dodatno unosi nesigurnost na globalna tržišta.
Kontrola nad ovim strateškim prolazom i razvoj događaja u regionu ostaju ključni faktori koji mogu odrediti tok globalne ekonomije u narednom periodu. U svijetu koji je snažno povezan energetskim i trgovinskim tokovima, svaka nestabilnost na ovakvim tačkama brzo prerasta u problem globalnih razmjera.