Potresna ispovijest sina poginulog borca iz Tuzle: “Krv mog oca vrijedi samo za obilježavanje datuma”
Hajrudin Arapović iz Tuzle, sin rahmetli Husejna Arapovića, poginulog borca Armije Republike Bosne i Hercegovine, u izjavi za Crnu Hroniku otvoreno je progovorio o, kako tvrdi, dugogodišnjim poniženjima, nepravdi i zatvorenim vratima institucija pred porodicama šehida i djecom onih koji su dali živote za Bosnu i Hercegovinu.
Kao dijete poginulog borca Armije RBiH i samohrani roditelj dvoje maloljetne djece, Arapović kaže da je godinama pokušavao doći do stalnog zaposlenja u državnim institucijama, uredno se prijavljujući na javne konkurse i dostavljajući kompletnu dokumentaciju, ali bez uspjeha.
“Iskreno, nakon svih poniženja, omalovažavanja i prebacivanja odgovornosti sa jednih na druge, nema šanse da bih stao u odbranu moje države BiH. Radije bih sa djecom pobjegao negdje u Evropsku uniju, što i planiram čim mi se ukaže prilika. Otišao bih prvenstveno zbog njihove bolje budućnosti i sigurnosti”, poručio je Arapović za Crnu-Hroniku.
Posebno je izdvojio konkurs iz 2023. godine za radno mjesto vozača u Skupštini Tuzlanskog kantona, na koji se prijavio 20. jula te godine. Navodi da je prije prijave kontaktirao jednog od vodećih ljudi SDA, tražeći samo priliku da njegov slučaj bude razmotren pravedno.
“Odgovoreno mi je da me mora razočarati jer je ‘njegov čovjek već primljen’. Time mi je unaprijed rečeno da konkurs nije jednak za sve”, tvrdi Arapović.
I pored toga, predao je svu potrebnu dokumentaciju, uključujući dokaz o statusu djeteta šehida i potvrdu da je samohrani roditelj dvoje djece. Nakon što nije primljen, iskoristio je zakonsko pravo i uložio žalbu putem Skupštine TK prema Uredu za žalbe FBiH.
Kako tvrdi, umjesto institucionalnog odgovora uslijedio je poziv u kojem mu je postavljeno pitanje: “Zašto praviš probleme?”, nakon čega je, kaže, pod pritiskom i pred svjedocima traženo da povuče žalbu i da prati naredne konkurse.
Nova nada pojavila se u augustu 2025. godine, kada se prijavio na konkurs u Mješovitoj hemijskoj školi u Tuzli. Ishod je, prema njegovim riječima, bio isti.
“Ponovo uredna dokumentacija, ponovo nada i ponovo ništa. Na kraju sam dobio odgovor da sam ‘bezobrazan’ i da mi niko ništa nije dužan, dok je posao dobila osoba povezana sa sistemom”, kaže Arapović.
Dodaje da se prijavljivao i na konkurse u Tužilaštvu Tuzlanskog kantona, Općinskom sudu Tuzla, Oružanim snagama BiH te policijskim strukturama, ali da ni na jednom nije prošao, uprkos statusu djeteta poginulog borca i samohranog roditelja dvoje maloljetne djece.
Kako navodi, čak mu je i ministrica za boračka pitanja TK Senada Dizdarević kazala da mu ne može više pomoći osim da napiše preporuku za zaposlenje.
Nova prilika za posao otvorena je 15. aprila 2026. godine, kada je objavljen javni oglas u Uredu za zajedničke poslove kantonalnih organa Tuzlanskog kantona, na koji će se, kako kaže, ponovo uredno prijaviti.
“Ovaj put očekujem samo zakonit i pravedan postupak. Ako ponovo ne budem primljen, a budu postojale osnove sumnje u nepravilnosti, iskoristit ću sva zakonom predviđena sredstva – od žalbi do krivičnih prijava protiv odgovornih”, istakao je.
Arapović, koji je po struci profesionalni vozač sa položenim svim kategorijama, poručuje da je spreman da radi i doprinosi društvu, ali da mu se ta prilika godinama uskraćuje.
“Ja nisam tražio ništa osim onoga što bi trebalo biti osnovno – priliku. Očigledno, krv mog oca vrijedi samo za obilježavanje datuma. Zato neka je nekima na čast, a nekima na sramotu”, zaključio je Hajrudin Arapović za Crnu Hroniku.