Ratni zločinac Ratko Mladić, koji služi kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, prema dostupnim informacijama pretrpio je moždani udar dok se nalazi na izdržavanju kazne. Iako je pred međunarodnim pravosuđem osuđen za najteže zločine, za brojna nedjela počinjena na području Hrvatske nikada nije odgovarao.
Mladić je u junu 1991. godine, kao potpukovnik JNA, iz Makedonije stigao u Knin. Tokom ljeta iste godine napredovao je do generalskog čina, a već u augustu učestvovao je u razaranju i paljenju Kijeva i Vrlike. U ratnim mjesecima koji su uslijedili, njegovo ime postalo je sinonim za prijetnje, razaranje i zločine koji su ostavili duboke posljedice širom regije.
O tome je govorio i bivši načelnik obavještajne i kontraobavještajne službe Sektora Zadar Bože Krce, koji je za Zadarski list ispričao kako je u to vrijeme s Mladićem vodio pregovore, telefonski i uživo. Prema njegovim riječima, razgovori su bili puni nadmudrivanja i otvorenih prijetnji.
Krce je ispričao da je tokom jednog susreta Mladiću rekao: “Gdje ti je ono otac poginuo?”, na šta je ovaj odgovorio: “Na Neretvi.” Tada mu je uzvratio: “Pa na Neretvi su ginuli četnici, nisu partizani.” Nakon toga je, prema njegovom svjedočenju, Mladić skočio i izgovorio monstruoznu prijetnju: “Pobit ću sve u Splitu, Zadru i Šibeniku od sedam do 70 godina.”
Krce je naveo da je nakon tih riječi odmah ustao i prekinuo razgovor, poručivši da s nekim ko prijeti ubijanjem civila, djece i staraca više nema šta pregovarati. Kazao je i da bi, da su prijetnje bile usmjerene isključivo na oružane formacije, razgovor možda bio nastavljen, ali da rečenica o ubijanju svih od sedam do 70 godina može doći samo od ratnog zločinca.
Posebno težak trag ostao je nakon zločina u Škabrnji i Nadinu. Za ukupno 86 svirepo ubijenih mještana i mještanki Škabrnje, kao i 14 žrtava u susjednom Nadinu, Mladić, nekadašnji zapovjednik 9. kninskog korpusa, nikada nije odgovarao. Uprkos tome, njegova uloga u tim događajima ostala je duboko urezana u kolektivno sjećanje preživjelih i porodica žrtava.
Ratni zločini počinjeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku ostavili su posljedice koje se osjećaju i danas. Presude za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge oblike ratnog nasilja predstavljaju važan dio suočavanja s prošlošću, ali mnoge porodice i dalje žive s osjećajem da pravda nije u potpunosti zadovoljena.