Tokom podjele humanitarnog konvoja pomoći u Brezi upoznali smo Zirajetu Dedić i Hanku Velić, dvije žene čije životne priče svjedoče o teškoj svakodnevnici mnogih porodica koje se bore za osnovne životne potrebe.
Zirajeta Dedić živi sama, bez ikakvih primanja, u jednoj sobi i sa samo 120 maraka mjesečno pokušava podmiriti ono najosnovnije – račune, lijekove i svakodnevne potrebe.
„Imam 120 maraka mjesečno. Dok platim struju i vodu, šta ostane za lijekove? I sama sam bolesna. Težak je život, ali hvala vam mnogo na ovoj pomoći“, kaže Zirajeta Dedić.
Teške dane proživljava i Hanka Velić, koja živi s minimalnom penzijom. Jedan sin joj ima ozbiljne zdravstvene probleme, dok se druga dva bore sa svojim životnim poteškoćama.
„Imam bolesnog sina. Živi sam već deset godina. Što zaradi, dobro je. Živi u veoma teškim uvjetima, bez osnovnih stvari. Iz Centra su mu nudili pomoć, ali on odbija. Ne znam zbog čega, je li psihički obolio. Ja bih mu pomogla i od svoje penzije, ali ne mogu ako on ne želi. Imam i drugog sina koji je bolestan i liječi se, a treći je operisan. Eto, vidiš kakvo je stanje“, govori Hanka.
Njihove priče saznali smo zahvaljujući humanitarnom konvoju pomoći, kroz koji su dobili podršku i poruku da nisu zaboravljeni. Pomoć koja je stigla nije samo paket osnovnih namirnica za Zirajetu i Hanku, ona je podsjetnik da još postoje ljudi koji misle na one kojima je pomoć najpotrebnija.