Prema odluci Ustavnog suda FBiH nova Vlada USK na čelu s premijerom Ibrahimom Dizdarićem formirana 10. augusta ove godine, suspendovana je nakon što je utvrđeno kršenje vitalnog nacionalnog interesa.
“Dođi, posjeti USK na desetak dana, možda i premijer ili ministar postaneš”, mogao bi biti gotovo pa turistički poziv iz ponude Unsko-sanskog kantona.
Politička komedija koja odavno građanima USK nije smiješna dobila je svoj epilog na Ustavnom sudu Federacije BiH, čime će kanton dobiti 21. vladu od rata do danas.
Ovu brojku dodatno bizarnom čini podatak da je od 1996. godine do danas USK promijenio 19 premijera.
Primjera radi, Italija kao evropski primjer političkih turbulencija u promjenama vlade od 1996. godine imala je 14 vlada i 10 premijera.
Ako uzmemo u obzir cijeli period od 1996. do 2026. godine (ukupno 30 godina, odnosno 360 mjeseci) i 19 premijerskih mandata (pri čemu su neki premijeri, poput Mustafe Ružnića, obnašali dužnost u više navrata), matematički prosjek trajanja jednog mandata iznosi oko 19 mjeseci (ili nešto više od godinu i po dana po premijeru).
Međutim, ovaj prosjek itekako varira u praksi jer političku historiju Vlade USK karakterišu i izuzetno kratki mandati (poput onih koji su trajali svega nekoliko mjeseci ili čak manje, poput Mersuda Ferizovića, Mustafe Ramića ili Fikreta Derviševića u turbulentnim godinama s kraja devedesetih i početka dvadesetih), ali i stabilniji višegodišnji mandati poput onih Hamdije Lipovače (oko 4 godine) ili Mustafe Ružnića (koji je u svom glavnom mandatu spojio punih 5 godina od 2018. do 2023.).
Prvi predsjednik Vlade Unsko-sanskog kantona bio je Mersud Ferizović (SDA) 1996. godine. Zatim slijede:
– Esad Brković (SDA), u periodu od 1996. do 1998. godine
– Sabid Lipović (SDA) u periodu od 1998. do 2000. godine
– Mustafa Ramić (SDA) 2000. godine
– Amir Avdić (SDA) u periodu od 2000. do 2001. godine
– Fikret Dervišević (SBiH) 2001. godine
– Muhamed Ibrahimpašić (SBiH) u periodu od 2001. do 2002. godine
– Atif Hodžić (SDA) u periodu od 2002. do 2003. godine
– Fadil Islamović (SDA) u periodu od 2003. do 2004. godine
– Ismet Kumalić (SDA) u periodu od 2004. do 2006. godine
– Osman Ćehajić (SDA) u periodu od 2006. do 2007. godine
– Šemsudin Dedić (SDA) u periodu od 2007. do 2010. godine
– Hamdija Lipovača (SDP) u periodu od 2010. do 2014. godine
– Izudin Saračević (SDA) u periodu od 2015. do 2016. godine
– Husein Rošić (SDA) u periodu od 2016. do 2018. godine
– Mustafa Ružnić (NES) u periodu od 2018. do 2023. godine
– Mustafa Ružnić (NES) u periodu 2023. godine (od aprila do decembra)
– Nijaz Husić (SDA) u periodu od 2023. do 2025. godine
– Mustafa Ružnić (NES) u periodu od 2025. do 2026. godine
– Ibrahim Dizdarić (Pomak), čiji mandat traje od 2026. godine.
Ovom nizu će se prema svemu sudeći opet kao, dvadeseti premijer pridružiti po četvrti put Mustafa Ružnić.
Magična brojka od “16 ruku” u Krajini znači puno više od skupštinske većine, iako se vlada nerijetko doslovno rukama i “ručno formirala” uz hapšenja, obijanja vrata i ostale radnje koje nemaju baš puno toga zajedničkog s demokratijom.
Ali, to je krajiška demokratija i prostor koji je ispunjen epom koji odgaja taj prostor oblikujući ga u “Ljutu Krajinu”. I bez imalo prozaične patetike, krajiško viđenje vlasti i smjena vlasti odraz je primarno sukoba sa svakim autoritetom.
Ne treba zaboraviti da se narod Cazinske Krajine digao protiv svakog okupatora i svakom vidio leđa, pritom dijeleći se u bratoubilačkim ratovima i krvareći za svoje viđenje.
Kao po citatu Alije Izetbegovića, mogli bismo reći da Krajinom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.
Za Krajišnike izbori nisu praznik demokratije, već više manifestacija koju će praznikom učiniti tek smjene vlade.