Požar na Plješevici iznad Bihaća poprima sve ozbiljnije razmjere. Broj požarišta se povećava, dim je vidljiv s područja grada, a borba s vatrenom stihijom postaje sve teža.
Grad Bihać i Kantonalna uprava civilne zaštite angažirani su na terenu i, prema dostupnim informacijama, rade ono što je u njihovoj moći. Međutim, mogućnosti lokalnih službi u ovakvim situacijama imaju svoje granice, posebno kada se radi o požaru na teško pristupačnom planinskom terenu gdje je podrška iz zraka od izuzetnog značaja.
Istovremeno, izostaje pomoć viših nivoa vlasti.
Posebno zabrinjava odnos prema zahtjevima za angažman helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Prema informacijama kojima raspolažemo, Grad Bihać uputio je čak četiri zahtjeva za angažovanje helikoptera, ali na njih nije stigao ni odgovor.
Dakle, dok se na Plješevici pojavljuju nova žarišta i dok ljudi na terenu pokušavaju zaustaviti širenje vatre sredstvima kojima raspolažu, Bihać još uvijek čeka konkretan odgovor i pomoć institucija koje raspolažu kapacitetima kakve lokalna zajednica nema.
Ovdje više nije riječ samo o pitanju jednog požara.
Postavlja se mnogo ozbiljnije pitanje: da li postaje „novo normalno“ da lokalne zajednice u kriznim situacijama ostanu praktično same?
Ako Grad Bihać četiri puta traži pomoć zbog požara koji se širi, najmanje što bi građani trebali očekivati jeste odgovor nadležnih institucija – pozitivan ili negativan, uz jasno obrazloženje zbog čega pomoć može ili ne može biti pružena.
Ignorisanje zahtjeva u situaciji u kojoj se vatra širi teško se može objasniti građanima koji iz svojih kuća gledaju dim iznad Plješevice.
Vatrogasci, civilna zaštita i druge službe mogu dati maksimum, ali postoje situacije u kojima ljudstvo sa zemlje jednostavno nije dovoljno. Upravo zato država ima dodatne kapacitete koji bi trebali biti dostupni kada lokalni nivo iscrpi svoje mogućnosti.
Dok se broj žarišta na Plješevici povećava, Bihać i dalje čeka.
A pitanje koje ostaje iznad svega jeste – šta se još mora dogoditi da nadležni reaguju?