Šta cementare u Kaknju i Lukavcu uvoze iz Evrope? UIO objasnila šta se krije iza oznake „gradski otpad“

Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO) pojasnila je da naziv „gradski otpad“, pod kojim cementare u Federaciji BiH uvoze određenu robu, predstavlja carinsku klasifikaciju, a ne nužno opis stvarnog sastava materijala koji se koristi u proizvodnim procesima. Pojašnjenje je uslijedilo nakon što je federalni zastupnik Almedin Aliefendić upozorio na uvoz velikih količina otpada iz evropskih zemalja i njegovo spaljivanje u cementarama.

Ova tema izazvala je posebnu pažnju javnosti nakon protesta građana Kaknja ispred tamošnje cementare, tokom kojih su iskazali zabrinutost zbog spaljivanja otpada i mogućeg uticaja na kvalitet zraka i zdravlje stanovništva.

Almedin Aliefendić ranije je objavio podatke UIO prema kojima su cementare u periodu od 1. januara do 31. oktobra 2026. godine uvozile robu pod tarifnom oznakom 3825 10 00 00, čiji je naziv u Carinskoj tarifi BiH „gradski otpad“.

Prema podacima koje je iznio, HM Cement Kakanj uvezao je 3.585.600 kilograma ove robe iz Hrvatske i Italije, dok je Lukavac Cement uvezao 45.435.060 kilograma iz Hrvatske i Slovenije.

Ukupno se radi o više od 49 miliona kilograma, odnosno približno 49.000 tona uvezene robe.

Aliefendić je izrazio zabrinutost zbog ovakvog uvoza, tvrdeći da se ne radi o alternativnom gorivu, već o otpadu koji evropske zemlje šalju u Bosnu i Hercegovinu radi spaljivanja.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje pojasnili su da je naziv „gradski otpad“ tekstualna definicija robe koja se svrstava pod tarifnu oznaku 3825 10 00 00.

U ovu kategoriju, prema carinskoj klasifikaciji, spada otpad iz domaćinstava, hotela, restorana, bolnica, prodavnica i ureda, kao i otpad nastao uređenjem i asfaltiranjem puteva te izgradnjom i rušenjem građevina.

Istovremeno, iz UIO naglašavaju da se pod ovom oznakom ne svrstavaju pojedinačni materijali izdvojeni iz otpada, industrijski otpad, otpadni farmaceutski proizvodi niti klinički otpad.

Posebno su istakli da carinsku klasifikaciju ne treba poistovjećivati s pravom na uvoz određene robe i režimima kojima ona može podlijegati.

Drugim riječima, sama tarifna oznaka ne daje potpunu informaciju o stvarnom sastavu robe niti o njenoj namjeni.

Dodatno pojašnjenje dostavljeno je putem informacija Federalnog ministarstva okoliša i turizma, prema kojima se u Bosnu i Hercegovinu uvozi gorivo iz otpada, poznato kao RDF/SRF.

Riječ je o gorivu koje nastaje preradom otpada u specijaliziranim i akreditovanim postrojenjima u Evropskoj uniji. Ministarstvo navodi da se radi o prethodno obrađenom neopasnom otpadu, označenom ključnim brojem 19 12 10 prema Evropskom katalogu otpada, koji se koristi kao alternativno gorivo, prvenstveno u cementarama.

Prema pojašnjenju Ministarstva, u Federaciju BiH može se uvoziti isključivo takav otpad iz zemalja Evropske unije, dok pravo uvoza imaju firme koje posjeduju dozvole za suspaljivanje alternativnih goriva. To su Lukavac Cement i Tvornica cementa Kakanj.

Iz Ministarstva naglašavaju da RDF/SRF nije komunalni otpad koji se direktno prikuplja iz domaćinstava, već materijal koji je prethodno prošao selekciju, obradu, kontrolu kvaliteta i hemijsku analizu.

Svaka pošiljka mora zadovoljiti zahtjeve norme BAS EN 21640 za čvrsta prerađena goriva, a hemijsku analizu za svaku notifikaciju obavlja ovlaštena laboratorija iz Evropske unije.

Cementare, prema navodima Ministarstva, imaju i vlastite laboratorije za kontrolu kvaliteta. Ukoliko gorivo ne zadovolji propisane standarde, pokreće se postupak njegovog vraćanja u zemlju iz koje je poslano.

Kao primjer navedeno je da je tokom 2024. i 2025. godine iz Lukavac Cementa vraćeno pet pošiljki koje nisu zadovoljile standarde kompanije.

O ovoj temi oglasio se i Lukavac Cement, navodeći da su nakon vanrednog nadzora Federalne uprave za inspekcijske poslove u septembru provedena dodatna mjerenja kvaliteta zraka i emisija.

Mjerenja su obavljena u periodu od 15. do 28. oktobra, a provela ih je laboratorija TQM iz Tuzle. Poseban fokus bio je na ispitivanju prisustva amonijaka i sumporvodika, i to u blizini hala alternativnog goriva, kao i na granicama fabričkog pogona prema najbližim stambenim objektima.

Iz kompanije tvrde da rezultati nisu pokazali prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti ni za jednu analiziranu materiju.

Naveli su i da su rezultati mjerenja dostupni javnosti putem interneta i na LED displeju ispred fabrike. Međutim, u saopćenju kompanije nisu navedene konkretne izmjerene vrijednosti pojedinačnih materija.

Dostupne informacije pokazuju da UIO potvrđuje uvoz robe pod carinskom oznakom „gradski otpad“, ali istovremeno upozorava da se na osnovu same tarifne oznake ne može zaključiti o njenom stvarnom sastavu.

Tvrdnju da se u cementarama koristi prethodno obrađeno alternativno gorivo RDF/SRF iznosi Federalno ministarstvo okoliša i turizma, dok Lukavac Cement navodi da posljednja dodatna mjerenja nisu pokazala prekoračenja propisanih vrijednosti analiziranih materija.

Važno je naglasiti da se navedena mjerenja odnose na područje Lukavca i ne predstavljaju dokaz o kvalitetu zraka u Kaknju.

Pitanje uvoza i spaljivanja alternativnih goriva tako ostaje tema od velikog značaja za građane, posebno stanovnike industrijskih sredina koji traže jasne informacije o sastavu goriva, kontroli emisija i mogućem uticaju na životnu sredinu.