Ruski predsjednik Vladimir Putin u razgovoru s režiserom Emirom Kusturicom govorio je o ratu u Ukrajini, vlastitom krštenju, odnosu religije i države te ulozi Rusije kao zemlje koja, prema njegovom viđenju, može biti utočište ljudima različitih vjera. Ukrajinskim vojnicima uputio je poziv da prijeđu na stranu koju je nazvao zajedničkom.
Razgovor je dio dokumentarnog filma „Naše krštenje. Predstojatelj“, koji je Kusturica, rođen u Sarajevu, snimio za ruski Prvi kanal povodom 80. rođendana patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila. Film je emitovan u petak, a transkript intervjua objavljen je na službenoj stranici Kremlja. Portparol Dmitrij Peskov naveo je da je razgovor snimljen prije Putinovog odlaska u inostranstvo.
Poziv ukrajinskim vojnicima
Kada ga je Kusturica upitao šta želi poručiti Ukrajincima, Putin je pitanje ocijenio izuzetno osjetljivim. Govoreći o uzrocima sukoba, pozvao se na načelo „zavadi pa vladaj“ i ustvrdio da države koje podržavaju Ukrajinu to čine radi vlastitih interesa, želeći oslabiti i podijeliti druge.
Prema Putinovim riječima, potrebno je težiti širem jedinstvu ljudi koji žive u Rusiji i Ukrajini, pri čemu je naglasio da ne govori nužno o njihovom životu u istoj državi. Ukrajinskim vojnicima nije želio uputiti poziv na predaju, jer takav izraz smatra ponižavajućim, nego ih je pozvao da prijeđu na rusku stranu, koju je predstavio kao zajedničku i historijski ispravnu.
Putin je iznio i tvrdnje o dramatičnom padu broja stanovnika na području današnje Ukrajine. Govorio je o 51 ili 52 miliona stanovnika prema popisu koji je smjestio u 1986. godinu te o navodno približno 20 miliona ljudi danas. Te brojke predstavljaju njegove tvrdnje, a ne potvrđene demografske podatke; posljednji sovjetski popis stanovništva zapravo je održan 1989. godine.
Za probleme u Ukrajini okrivio je, između ostalog, političke snage koje naziva nacionalistima. U svojoj interpretaciji razlikovao je patriotizam, koji je opisao kao ljubav prema vlastitoj zemlji, od nacionalizma, koji je povezao s neprijateljstvom prema drugim narodima. Također je tvrdio da se ukrajinsko društvo počelo raspadati znatno prije nedavnih ruskih raketnih napada.
Priča o krštenju i porodici patrijarha Kirila
Značajan dio intervjua bio je posvećen Putinovom djetinjstvu i njegovom odnosu prema pravoslavlju. Ispričao je da ga je majka krstila bez znanja oca, člana Komunističke partije, u Preobraženjskoj katedrali u tadašnjem Lenjingradu, nedaleko od stana u kojem je porodica živjela. Na krštenju je, prema njegovom sjećanju, bila i komšinica koju je zvao baba Anja.
Svećenik Mihail navodno je predložio da dijete dobije ime Mihail, jer je bio Mihajlovdan. Putinova majka, međutim, odgovorila je da je dječak već nazvan Vladimir, po ocu.
Tek mnogo godina kasnije, tokom razgovora s patrijarhom Kirilom, Putin je saznao da je patrijarhov otac Mihail služio u istoj katedrali i da, prema tom razgovoru, ondje nije bilo drugog svećenika s tim imenom. Zbog toga je zaključio da ga je vjerovatno krstio upravo patrijarhov otac.
Putin je taj splet okolnosti predstavio kao neobičnu životnu priču: sin svećenika postao je patrijarh, a dječak iz radničke porodice predsjednik Rusije. Kusturica je odgovorio da je život čudo, podsjećajući na naslov jednog od svojih filmova.
Ruski predsjednik govorio je i o bivšim kolegama iz KGB-a. Tvrdio je da su oficiri koje je poznavao, uključujući one zadužene za praćenje unutrašnje opozicije i vjerskih zajednica, bili kršteni te da su kolegama donosili uskršnja jaja i kolače.
Osvrnuo se i na socijalizam, navodeći da je ta ideja poslije Prvog svjetskog rata privukla veliki broj ljudi i da je, prema njegovom mišljenju, u ideji bratstva imala sličnosti s kršćanstvom. Istovremeno je priznao da se sovjetski sistem kasnije pretvorio u represiju, gušenje drugačijeg mišljenja i koncentracione logore.
Na pitanje osjeća li da se građani mole za njega, odgovorio je da to ne može znati, ali je kazao da se lično svakodnevno moli za Rusiju i njen narod.
Moskva kao „treći Rim“ i Rusija kao barka
Kusturica je zatim upitao može li ruska civilizacija biti svojevrsna barka koja spašava ljude privržene kršćanskoj vjeri. Putin je odgovorio potvrdno i podsjetio na historijsko-religijsku ideju Moskve kao „trećeg Rima“, uz poruku da četvrtog neće biti.
Objašnjavajući tu koncepciju, govorio je o prenošenju središta kršćanske tradicije iz Rima u Bizant, a zatim, nakon pada Bizanta, u Moskvu. Riječ je o ideji koju je Putin koristio kako bi predstavio svoju viziju duhovnog i civilizacijskog značaja Rusije.
Naveo je da pojedini ljudi iz drugih država, uključujući evropske zemlje, dolaze živjeti u Rusiju jer žele da im djeca odrastaju uz tradicionalne vjerske vrijednosti. Pritom je priznao da takvo doseljavanje nije masovna pojava.
Posebno je naglasio da Rusiju ne vidi kao utočište namijenjeno isključivo pravoslavcima ili kršćanima. Podsjetio je na četiri religije koje je nazvao tradicionalnim u Rusiji: pravoslavlje, islam, judaizam i budizam. Prema njegovom viđenju, pripadnici tih zajednica žive jedni uz druge i dijele određene tradicionalne vrijednosti.
Govoreći o društvenim i manjinskim pravima na Zapadu, Putin je tvrdio da Rusija ne nastoji ograničavati ljude, ali da Crkva i država imaju zadatak očuvati čovjeka i ono što smatraju temeljnim vrijednostima društva. Njegove izjave iz intervjua odražavaju službeni politički i ideološki pogled ruskog predsjednika, a ne nezavisnu ocjenu stanja vjerskih sloboda ili ljudskih prava.