Milorad Dodik proglasio smrt BiH

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je poništena odluka Narodne skupštine Republike Srpske o podršci vetu članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović izazvala je novu oštru reakciju Milorada Dodika. Spor se odnosi na imenovanje međunarodnih stručnjaka u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, a raniji postupci SNSD-a i samog Dodika otvaraju pitanje dosljednosti njegovih najnovijih poruka.

Ustavni sud BiH 20. novembra poništio je odluku NSRS-a kojom je podržan veto Željke Cvijanović, čime je ostala na snazi većinska odluka Predsjedništva BiH koju su podržali Denis Bećirović i Željko Komšić. Time je potvrđen povratak dvojice stranih članova, iz Italije i Kenije, u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika nakon deset godina njihovog odsustva.

Dodik je potom na društvenoj mreži X poručio da je „poslije duge i teške bolesti umrla BiH“ i da je „eutanaziju sproveo Ustavni sud BiH“. Ustavni sud nazvao je „krnjim i nelegitimnim“, tvrdeći da je njegovom odlukom pređena granica koju vlasti Republike Srpske neće prihvatiti.

„Odlukom tog krnjeg i nelegitimnog Ustavnog suda pređene su sve crvene linije. Pravo koje pripada Narodnoj skupštini Republike Srpske nećete oduzeti i tačka. Dalje nema. Od danas pa do ukidanja te odluke nijedna odluka na nivou BiH neće biti donesena. Htjeli ste da se igrate, imaćete igranku. Testirali ste naše strpljenje, došao mu je kraj. Preko ovoga nećemo preći, a vi se…“, naveo je Dodik u objavi.

Međutim, politička praksa iz vremena kada je SNSD već imao značajnu ulogu u državnim i entitetskim institucijama pokazuje da prisustvo stranih stručnjaka u Komisiji ranije nije izazivalo ovakvo protivljenje.

Od 2006. do 2014. godine član Predsjedništva BiH bio je Nebojša Radmanović, visoki funkcioner SNSD-a, dok je Dodik u tom periodu obavljao dužnosti premijera i predsjednika Republike Srpske. U Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika tada su djelovali strani stručnjaci Martin Cherry i Zeynep Ahunbay.

Njihov mandat nastavljan je na osnovu ranijih odluka iz 2001. i 2002. godine. Prema navodima iz izvještaja, tokom Radmanovićevog mandata nije zabilježena inicijativa Predsjedništva BiH da se strani članovi ponovo biraju ili uklanjaju, niti je SNSD tada politički osporavao njihov ostanak.

Štaviše, vlade Republike Srpske predvođene SNSD-om provodile su odluke Komisije u čijem su sastavu bili međunarodni stručnjaci. U tom periodu Komisija je donijela više od 250 odluka koje su se odnosile na područje Republike Srpske.

Među zaštićenim dobrima nalazili su se pravoslavni manastiri i crkve, islamski i katolički vjerski objekti, tvrđave, nekropole i drugi spomenici. Imena stranih članova objavljivana su u službenim glasilima, bez zabilježenog protivljenja Radmanovića, Dodika, NSRS-a ili drugih predstavnika SNSD-a.

Strani članovi uklonjeni su iz Komisije u maju 2016. godine odlukom tadašnjeg Predsjedništva BiH, u kojem su bili Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić i Dragan Čović.

Tokom 2026. godine Denis Bećirović i Željko Komšić podržali su odluke o vraćanju međunarodnih članova. Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz SNSD-a, glasala je protiv. Nakon što je 29. juna preglasana, pokrenula je postupak zaštite vitalnog entitetskog interesa.

Narodna skupština Republike Srpske 7. jula 2026. podržala je njen veto glasovima poslanika SNSD-a i vladajuće većine. Upravo tu odluku NSRS-a Ustavni sud BiH sada je poništio, ostavljajući na snazi većinsku odluku Predsjedništva.

Druga važna protivrječnost u Dodikovom nastupu odnosi se na njegov odnos prema Ustavnom sudu BiH. Iako tu instituciju javno naziva nelegitimnom, on, njegovi pravni zastupnici i politički saradnici u više navrata su se obraćali istom sudu tražeći zaštitu svojih prava ili ocjenu ustavnosti propisa.

Nakon što je Sud BiH u junu 2025. godine pravosnažno osudio Dodika na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, njegov pravni tim podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH. U njoj se pozivao na pravo na pravično suđenje i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Ustavni sud odbio je tu apelaciju kao neosnovanu na vanrednoj sjednici održanoj 4. novembra 2025. godine.

Dodik se Ustavnom sudu obratio i povodom odluke Centralne izborne komisije BiH od 6. augusta 2025. godine, kao i povezanog rješenja Suda BiH, kojima mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske i raspisani su prijevremeni izbori. Njegova apelacija odbačena je kao nedopuštena u novembru iste godine.

U okviru povezanih postupaka Dodik je podnio i apelaciju tvrdeći da je tokom suđenja narušena pretpostavka njegove nevinosti zbog javnih izjava političkih zvaničnika. Ustavni sud i taj zahtjev odbacio je kao očigledno neosnovan.

Nisu se samo Dodikovi pravni zastupnici obraćali Ustavnom sudu. Trideset dva poslanika vladajuće većine u Narodnoj skupštini RS-a, uglavnom iz SNSD-a, zatražila su ocjenu ustavnosti člana 203a Krivičnog zakona BiH, koji je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt i na osnovu kojeg je Dodiku suđeno.

Ustavni sud BiH razmotrio je zahtjev na 172. plenarnoj sjednici u julu 2026. godine i odbio ga, potvrdivši ustavnost osporene odredbe.

SNSD je bio učesnik i u postupku iz novembra 2025. godine u kojem je Ustavni sud odbacio apelaciju Liste Nebojše Vukanovića. Njome se osporavala zakonitost prijave SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske.

Ovi primjeri pokazuju da se, uprkos oštroj političkoj retorici o navodnoj nelegitimnosti Ustavnog suda, Dodik i SNSD koriste postupcima pred tom institucijom kada smatraju da im mogu pomoći u zaštiti političkih ili pravnih interesa. Istovremeno, ranije prihvatanje rada Komisije sa stranim članovima predstavlja važan historijski kontekst sadašnjeg spora.