Bosanskohercegovački trener Miron Muslić (43) u izuzetno kratkom roku izrastao je u jedno od najzvučnijih imena njemačkog nogometa. U podcastu “Phrasenmäher” govorio je o svom trenerskom razvoju, teškom životnom putu, uzorima, ali i supruzi koja, kako ističe, stoji iza njegovog uspjeha.
Kao šef stručnog štaba Šalke 04, Muslić je klub doveo na vrh tabele 2. Bundeslige i od nekadašnjeg velikana napravio ozbiljnog kandidata za povratak u elitni rang.
Za samo sedam mjeseci uspio je ono što je do nedavno djelovalo gotovo nemoguće – stabilizirao je Šalke i vratio vjeru navijačima.
– Ne možete osvajati bodove ako u prosjeku primate tri gola po utakmici. To je moguće samo ako ste Bajern i postižite četiri gola po meču. Prvo smo morali stabilizirati ekipu. To je bio prvi i najvažniji korak – objasnio je Muslić.
Rezultati potvrđuju njegov pristup. Šalke je nakon 19 kola primio svega 12 golova, što predstavlja najbolji defanzivni učinak u ligi.
Govoreći o rastanku s engleskim klubom Plimut, Muslić je naglasio da razlozi nisu bili rezultatske prirode, već organizacijski problemi unutar kluba.
– Klub je želio nastaviti saradnju, ali osnovni uslovi nisu bili ispunjeni. Nismo imali sportskog direktora, a kao Championship klub nismo bili spremni ni za borbu za opstanak, ni za napad na viši rang u narednoj sezoni. S takvim neprofesionalizmom ne mogu raditi – rekao je Muslić.
Posebno emotivan dio razgovora bio je posvećen njegovom djetinjstvu, koje je proveo kao ratna izbjeglica u Austriji.
– U Insbruku smo dobili prvi stan nakon što smo otac, majka, sestra i ja živjeli u sobi manjoj od 12 kvadrata, bez toaleta i kuhinje. Nas četvero. Taj stan je za nas bio luksuz. Imali smo televizor, vlastiti toalet. Spavali smo na kauču u dnevnoj sobi i bili presretni – prisjetio se Muslić.
Iako su se u kuhinji pojavljivali žohari, taj period pamti kao važan korak naprijed u životu.
– To iskustvo mi daje ravnotežu. Pomaže mi da ostanem miran, racionalan i s obje noge na zemlji – dodao je trener Schalkea.
Muslić je govorio i o ljudima koji su najviše utjecali na njegov trenerski razvoj.
– Ralf Rangnik (Ralf Rangnick) je moj najveći uzor. Imam čak i njegove rukom pisane trening-skice iz perioda kada je bio trener Ulma. Njegove ideje koristimo i danas. Bio je ispred svog vremena, poput Guardiole ili Klopa – istakao je.
Na kraju razgovora osvrnuo se i na privatni život, posebno naglasivši ulogu supruge Ensade.
– Kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka žena. Ensada je jača od mene tri puta. Ona je moj oslonac. Bez nje ne bih ništa postigao. Posljednje četiri godine kod kuće je sve na njoj – 100:0. Za to je potrebna izuzetno snažna žena i snažna veza, a mi je, hvala Bogu, imamo – zaključio je Muslić.
Muslić je sa samo deset godina napustio rodni Bihać i, bježeći od rata, stigao u Austriju, gdje je započeo svoj nogometni put.
U početku je radio kao pedagoški asistent u školi, dok je nogomet igrao za amaterske klubove. Paralelno je polagao trenerske licence, a njegov rad nije prošao nezapaženo. Privukao je pažnju vodećeg čovjeka Centra za edukaciju trenera u Austriji Tomasa Vajsnbeka (Thomas Weissenböck), tadašnjeg trenera druge ekipe Rieda, koji mu je ubrzo ponudio posao.
Prije dolaska u Šalke, Muslić je radio kao trener Rida i FAC-a u Austriji, potom je predvodio belgijski Serkl Briž, a zatim i Plimut, iz kojeg je tokom sezone preuzeo klupu njemačkog velikana.