Emanuela Softić iz Srebrenika dokaz je da godine nisu mjera zrelosti, da riječi mogu liječiti, a djela mijenjati svijet. Dok mnogi čekaju savršeni trenutak, ona ga stvara. Dok mnogi govore o humanosti, Emanuela je živi primjer toga.
Ova mlada autorica, učenica trećeg razreda Savremeno-umjetničke škole u Tuzli, ne odustaje dok ne ostvari svoje zamisli. Upravo tako nastala je njena prva knjiga „Suton ljudskosti“, zbirka poezije u kojoj dominiraju teme humanosti, empatije, vjere u dobro i poruke da iz svake tame postoji izlaz.
Emanuela ne čeka da joj neko kaže kako da mijenja svijet – ona to radi tiho, svakodnevno, kroz djela, riječi i postupke. Pored redovnih školskih obaveza, aktivna je i u vođenju mladih: predsjednica je Mreže vijeća učenika Tuzlanskog kantona i potpredsjednica Mreže vijeća učenika Federacije BiH. Organizuje radionice, projekte i aktivnosti koji direktno utiču na obrazovni sistem i položaj mladih, pokazujući da je prava inspiracija za svoje vršnjake.
Njena energija i posvećenost toliko su impresivne da se čini da joj 24 sata dnevno nisu dovoljna, a ipak uspijeva balansirati školu, volontiranje i kreativni rad. Tokom razgovora otkrila je da već piše i drugu knjigu, a iako je zadržala detalje, jasno je da će i ona nositi snažne poruke i vrijednosti prepoznatljive u njenoj poeziji.
Emanuela Softić potvrđuje da ne moraš biti star da bi bio mudar, niti savršen da bi bio vrijedan. Dovoljno je biti čovjek – i ona je to svakodnevno pokazuje kroz svoje riječi i djela, inspirišući sve oko sebe.