Šesteročlana porodica porijeklom iz Sirije suočava se s ozbiljnim egzistencijalnim izazovima nakon što su gradske vlasti Beča odlučile ograničiti prava osoba sa statusom supsidijarne zaštite na minimalnu novčanu potporu. Prema novim pravilima, koja stupaju na snagu 2026. godine, njihova mjesečna primanja bit će smanjena s približno 3.000 na nešto više od 1.200 eura.
Glava porodice, 56-godišnji Ahmad A., upozorava da će s tim iznosom biti gotovo nemoguće pokriti osnovne životne troškove, uključujući stanarinu, režije i potrebe četvero djece. Porodica već sada izražava strah od mogućeg gubitka doma i ponovnog upadanja u stanje nesigurnosti.
Porodica u Austriji boravi nekoliko godina i ima status supsidijarne zaštite, koji omogućava ograničen boravak i pristup tržištu rada, ali ne pruža istu razinu socijalne sigurnosti kao puni azil. Upravo ta razlika sada dolazi do izražaja, jer je grad Beč ranije najavio da će osobama s ovim statusom ukinuti pravo na minimalnu potporu za dohodak.
Humanitarne organizacije i socijalne ustanove već su ranije upozoravale da bi ovakve mjere mogle imati ozbiljne posljedice, uključujući povećan rizik od siromaštva, deložacija i socijalne izolacije, naročito za porodice s djecom i osobama s posebnim potrebama.
Prije izbijanja rata u Siriji, Ahmad A. vodio je stabilan profesionalni i porodični život. Radio je kao pravnik i imao vlastitu kancelariju, a porodica je živjela bez većih egzistencijalnih problema. Rat je, prema njegovim navodima, u potpunosti promijenio njihov život – imovina je uništena, a porodica je bila prisiljena na višegodišnje izbjeglištvo.
Nakon boravka u izbjegličkim kampovima i nesigurnih uslova u regionu, porodica se odlučila na dolazak u Austriju, nadajući se stabilnijem okruženju i boljoj budućnosti za djecu. Posebno osjetljivo pitanje predstavlja briga o djetetu s poremećajem iz autističnog spektra, kojem je potrebna kontinuirana podrška i stabilnost.
Do sada su mjesečna primanja porodice, koja su uključivala socijalnu pomoć, dodatke za djecu i subvenciju za stanovanje, omogućavala osnovnu finansijsku ravnotežu. Najavljenim promjenama taj sistem se značajno narušava, što porodicu dovodi u neizvjesnu situaciju.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio širu raspravu o migracijskoj i socijalnoj politici u Austriji, posebno u kontekstu tretmana osoba sa supsidijarnom zaštitom. Dok vlasti naglašavaju potrebu za fiskalnom disciplinom i podsticanjem zapošljavanja, kritičari upozoravaju da se time rizikuje narušavanje osnovnih humanitarnih standarda i dugoročne integracije izbjeglica u društvo.