Selo Brnjić kod Kaknja, u kojem danas živi svega oko 15 starijih stanovnika, postalo je simbol potpune zapuštenosti i institucionalnog zaborava. Mještani upozoravaju da su godinama prepušteni sami sebi, bez adekvatne podrške Općine Kakanj i nadležnih službi.
Posebno alarmantna je činjenica da u selu žive dva stopostotna invalida u invalidskim kolicima, od kojih je jedan amputirac. Pristup njihovim kućama nije moguć automobilom, jer putna infrastruktura praktično ne postoji ili je u katastrofalnom stanju, što im svakodnevni život čini gotovo nemogućim.
Bez sigurnog prilaza, bez redovne institucionalne pomoći i bez osnovnih uslova za normalno funkcionisanje, ovi ljudi vode tešku borbu za dostojanstven život. Kako navode mještani, problem nije luksuz, već elementarne potrebe – mogućnost dolaska hitne pomoći, snabdijevanja, socijalne i zdravstvene brige.
„Ne tražimo ništa posebno. Tražimo osnovno ljudsko dostojanstvo“, poručuju iz Brnjića, upućujući apel nadležnim institucijama da konačno reaguju i izađu na teren kako bi se stanje sagledalo i započelo rješavanje problema.
Istovremeno, mještani pozivaju i građane da podijele ovu priču, kako bi se čulo za selo koje, iako formalno postoji, u praksi kao da je izbrisano sa mape.
Sudbina Brnjića postavlja ozbiljno pitanje odgovornosti prema najugroženijim članovima društva – onima koji više nemaju snage da sami glasno traže pomoć, ali imaju pravo na život dostojan čovjeka.