Tokom februara 1994. godine, u jeku jedne od najžešćih ofanziva na bihaćko ratište, kota „Greben“, prema kasarni „Grabež“, postala je mjesto gdje se odlučivalo mnogo više od jedne taktičke tačke na karti. Postala je simbol otpora, upornosti i nepokolebljive borbe boraca 501. slavne bihaćke brigade.
U tim danima, dok je neprijatelj snažno napredovao i pokušavao probiti linije odbrane, položaj na „Grebenu“ ostao je jedini koji nije pao u neprijateljske ruke tokom Februarske ofanzive 1994. godine. Borbe su vođene na svega desetak metara udaljenosti, u direktnim okršajima gdje je hrabrost pojedinca često bila presudna.
Na toj koti uništen je i tenk T-55, što je dodatno svjedočilo o žestini sukoba i odlučnosti branilaca da po svaku cijenu zadrže položaj. Među njima se posebno isticao Amir Ismaili – Indijanac iz Bihaća.
Cijelu Februarsku ofanzivu Amir je proveo upravo na „Grebenu“. U trenucima kada su pritisci bili najjači, pokazao se kao izuzetno hrabar, stabilan i smiren borac. Njegova prisebnost u najtežim momentima davala je sigurnost saborcima, a njegova odlučnost bila je dio snage koja je spriječila pad tog ključnog položaja.
Priče o „Grebenu“ i danas se prepričavaju kao svjedočanstvo koliko su pojedinci, svojom hrabrošću i karakterom, mogli utjecati na tok događaja. U ratu u kojem su linije često pucale pod ogromnim pritiscima, ostati i izdržati značilo je mnogo više od vojnog uspjeha – značilo je sačuvati grad, porodice i dostojanstvo.
Amir Ismaili – Indijanac ostaje upamćen kao jedan od onih boraca koji su u najtežim danima pokazali kako izgleda tiha, ali čvrsta hrabrost.
Da si nam živ i zdrav, Amire.
(Izvor informacija: Sed Delić)